Jabuka (Malus domestica - domaća jabuka) je voće iz porodice ruža (što uopće nije neuobičajeno - jako puno voća spada u porodicu ruža - jabuke, kruške, dunje, breskve, maline, kupine, jagode, šljive, aronija, bademi, ... - porodica ruža je jedna od najbogatijih i geografski najraširenijih biljnih porodica). Jabuka je jedna od najčešće uzgajanih voćki na svijetu. Potječe iz centralne Azije gdje se još uvijek može naći njen predak - azijska divlja jabuka (Malus sieversi). U Evropi i Aziji uzgajana je i selekcionirana tisućama godina.
Jabuku nalazimo u mnogim mitologijama i religijama. Dvije najpoznatije su - ona iz raja sa stabla spoznaje dobra i zla koja je dovela do progona Adama i Eve i ona bačena pred Heru, Atenu i Afroditu sa natpisom "najljepšoj" koja je dovela do trojanskog rata i propasti Troje. Neki povjesničari će reći da se i u jednom i drugom slučaju ne radi o jabuci nego o tzv. zlatnoj jabuci što je u ono vrijeme bio sinonim za dunju. No, bilo kako bilo, riječ jabuka na latinskom je ista kao riječ zlo, mada je izgovor drukčiji. Dobro i zlo na latinskom su bonus i malus (izrazi dobro poznati ugovarateljima obveznog automobilskog osiguranja), a jabuka je malus. Zapravo je teško iz grčke i ostalih mitologija uopće zaključiti da li se radi o jabuci ili nekom drugom voću jer je naziv za jabuku ujedno bio i grupni naziv za svo voće.
I danas se naziv jabuka koristi za razne druge biljke. Npr. Talijani su rajčicu kada je došla iz Amerike nazvali zlatna jabuka - pomo d'oro - jabuka od zlata od čega dolazi i naš naziv za rajčicu - poma, a Francuzi krumpir zovu jabuka iz zemlje ili pomme de terre, pa se čips od krumpira zove - pommes de terre frites ili skraćeno pommes frites - popularni pomfrit.
2010. je dekodiran genom jabuke iz sorte zlatni delišes. Imao je oko 57.000 gena, što je najviše gena ikad pronađeno u bilo kojoj biljci, a više i od ljuskog genoma koji broji oko 30.000 gena. Pregledom genoma dokazano je da Malus domestica potiče od divlje azijske jabuke Malus sieversi.
Otkrićem Amerike kod nas su došli krumpir, rajčica, kukuruz, paprika, grah, duhan, ... , a u Ameriku je otišla jabuka. Bilo je u Americi i prije jabuka, ali samo divljih (tzv crab apples). Ista je situacija i s Evropom - i Evropa je imala svoju divlju jabuku - Malus sylvestris ili šumska jabuka, ali ona nije predak domaće jabuke. Domaća jabuka nastala je uzgojem i selekcijom azijske divlje jabuke, ali je evropska divlja jabuka značajno pridonijela genetskom kodu domaće jabuke - vjerojatno putem polenizacije. Domaće jabuke se većinom ne mogu samostalno razmnožavati, neke zato što trebaju pelud druge vrste, neke zato jer su triploidi pa bi plod ako i nastane brzo uvenuo - a neke zato jer bi se izgubila njihova teškom mukom i dugotrajnom selekcijom ili slučajnom mutacijom dobivena svojstva. Zato se većina sadnica jabuka dobiva cijepljenjem (navrtanjem, kalemljenjem) grančica postojećih jabuka na biljku podlogu. Vrstom biljke podloge kontrolira se veličina izrasle voćke, od 2 m do nekoliko metara. Odličan primjer utjecaja evropske divlje jabuke na domaću jabuku je slavna Granny Smith koja je nastala, pretpostavlja se, od divlje evropske jabuke koja je polenizirana domaćom jabukom. Divlje jabuke su većinom trpke i nejestive, ali nastala jabuka Granny Smith je izvanrednog okusa i trajnosti. Bilo kakvo prirodno razmnožavanje ove jabuke dovelo bi do gubitka tih odličnih svojstava pa je svaka sadnica jabuke Granny Smith rezultat cijepljenja originalne stabljike iz Australije.
Najveći proizvođač jabuke u svijetu danas je Kina koja sama proizvede više od pola ukupne svjetske proizvodnje. Slijede je SAD, Indija, Turska, Poljska, Italija, Francuska, ... Kod nas najviše se proizvode sorte Idared, Jonagold, Zlatni delišes i Granny Smith.
Kada je riječ o zdravlju jabuka je pravi rasadnik raznih vitamina i minerala. Ona podiže imunitet, regulira probavu, sprečava začepljenje krvnih žila. Poslovica kaže - jedna jabuka na dan i doktor nije potreban. Tri jabuke na dan je formula za mršavljenje i gubitak kilograma.